Jednostavne stvari na komplikovan nacin i vice versa. Sve sto vas natjera da stanete i zamislite se bar na trenutak...
Oči, još uvijek, širom zatvorene.
Blagi, proljetno-ljetni povjetarac nosi miris borove šume. Udahnuti punim plućima svaki put dobije sasvim novo značenje.
Jutarnja kafica kao početak dana. Sunčano je već u 07:00...
Čaša svježe, planinske vode koju ne možete popiti naiskap..
Za dobar početak dana i za još bolji kraj...
Cheers!
Floating on my fingers, holding my breath...
Sweetening the taste of You, letting me to emerge through your hair.
Dive into my thoughts, see the pictures 'cause the words cannot explain on their own.
Jack of all trades, master of some..
Relight my fire, let it glow, no need to rush, let it flow...
U želji da ispune očekivanja, dižu ljesticu previsoko.
U nadi da će predstaviti sebe, u svjetlu u kakvom se do sada nisu imali prilike predstaviti...
U želji da sada budu ono što su oduvijek željeli da budu..
U nadi da niko neće shvatiti da se ustvari predstavljaju samo željama nedokučivih karakternih crta...
U želji da svaka bude izvagana i odmjerena, ispadaju mutavci i flegme.
U nadi da jezik jednom neće biti brži od pameti...
Nada za životom ili život za nadanjem...
U želji da budeš ono što ne možeš biti, prestaješ biti i ono što si bio.
Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda...
Hej...
Korake ti čujem i pokušavam razaznati tvoje lice u rulji.
Kiša je.
Pogledaj me. Ne sakrivaj pogled iza kišobrana.
Osmijeh ti vidim, još uvijek pomalo stidan i suzdržan.
Krupne oči vlažnih trepavica. Pokoja vlas kose na obrazima.
Ispravi se čovječe, stupaj ponosno.
Ako te prošlost zove kroz sjećanja i podsjeća slučajnim detaljima, stavi je na čekanje. Sigurno nema ništa pametno da kaže.
Pogledaj se u odrazu u očima mojim.
Volip da te gledam i da ne skidam pogled s tebe.
Znam, ne laži...
3:1 ;)
Teci mi niz obraze, kreni niz vrat i zaustavi se.
Neka tvoja staza krene grudima mojim. Tvoje ruke će same naći put, srce je našlo već odavno.
Razoružavaš me riječima, raspaljuješ sitnicama, iznenadjuješ dosjetljivošću i vučeš sve bliže.
Tek sada vjerujem da živimo na tektonskim pločama koje se pomjeraju, jer moju si ozbiljno uzdrmala.
Pomjeri čovjeka u meni, smiri ludaka a ne dopustimo djetetu u nama da odraste.
Pređi jezero između nas.
Pada kiša...
